
Globalna geopolitička nestabilnost, posebice potencijalna eskalacija sukoba u regiji Irana i blokada Hormuškog tjesnaca, predstavlja ozbiljnu prijetnju stabilnosti građevinskog sektora.
Budući da kroz ovaj
tjesnac prolazi čak 20% svjetske nafte i ukapljenog plina (LNG), svaki
poremećaj izravno se prelijeva na cijene energenata, a potom i na
troškove gradnje u Hrvatskoj. O tome kako bi novi val poskupljenja mogao
izgledati, razgovarali smo sa stručnjakom, a analizu donosi Saša Perko,
magistar inženjer građevinarstva. Poskupljenje materijala On upozorava da proizvodnja osnovnih građevinskih materijala
zahtijeva enormne količine energije, pri čemu pečenje klinkera za cement
ili rad visokih peći u čeličanama izravno ovise o cijeni goriva i
struje. "Kroz Hormuški tjesnac prolazi petina svjetske nafte i LNG-a, što
znači da svaki poremećaj izravno udara na energetski intenzivne procese
proizvodnje. Cijene čelika u Europi već su krenule nagore usporedno s
rastom cijena nafte, jer energetski troškovi izravno pogađaju visoke i
električne lučne peći. Cement je još osjetljiviji — pečenje klinkera
troši ogromne količine goriva, pa svaki skok cijena energenata odmah
mijenja proizvodnu cijenu", ističe Perko. Iako je Hrvatska za osnovne materijale poput opeke i cementa
relativno zaštićena jer ih nabavlja iz Europe, problem nastaje kod
specifične opreme koja dolazi s udaljenijih tržišta. Oprema za
instalacije, električni materijal i spojni elementi koji dolaze iz Azije
trpe zbog nesigurnosti plovidbe i skupljeg brodskog osiguranja, što
direktno udara na rokove i konačnu cijenu materijala na skladištima.
Perko objašnjava da brodari taj trošak jednostavno ukalkuliraju u
fakturu, što na kraju plaćaju domaći investitori i kupci. Napominje kako
u njegovoj tvrtki DOMInvest proaktivno planiraju nabavu i zalihe upravo
te sitne, ali nezamjenjive robe kako bi izbjegli zastoje. Poseban izazov predstavljaju materijali izravno vezani uz naftne
derivate, poput asfalta i hidroizolacije, čija cijena rapidno raste kada
barel nafte dosegne razinu od 100 dolara. "U takvim uvjetima projekti s fiksnim cijenama brzo postaju problem,
jer izvođači zbog malih marži vrlo brzo ulaze u gubitak. U stanogradnji
se to prelijeva na grube radove kroz poskupljenje bitumenskih traka i
premaza za temelje, podrumske zidove i slične elemente. Sintetske
membrane poput PVC-a i TPO-a nisu izravno vezane uz bitumen, ali ovise o
petrokemiji, pa ih rast cijena energenata također pogađa. Ne bih rekao
da je zastoj projekata realan, ali do korekcije cijena već dolazi",
tvrdi Perko. Kapital teže dostupan Rat u tako važnoj regiji obično potiče opću inflaciju, što dodatno
komplicira situaciju s kamatnim stopama i dostupnošću financiranja.
Perko pojašnjava da rat prvo diže cijene energije, a zatim pokreće širi
inflacijski val u kojem kamatne stope na stambene kredite prestaju
padati, a mogu i ponovno rasti. Za investitore to znači skuplji i teže
dostupan kapital, što usporava novu gradnju i svodi je na projekte koji
mogu izdržati strože bankarske uvjete. Iako se nekretnine često smatraju
"sigurnom lukom" u krizama, on smatra da taj efekt u Hrvatskoj ne treba
precjenjivati, jer cijene i dalje primarno formiraju domaća potražnja,
turizam i ograničena ponuda. Uz materijale, neizbježan je i pritisak na cijenu rada. Povećanje
cijena goriva uzrokuje lančanu reakciju rasta cijena hrane i usluga, pa
su građevinske tvrtke prisiljene dodatno podizati plaće radnicima kako
bi zadržale operativnost u sektoru koji već pati od manjka radne snage. "Unutar
jedne građevine trošak rada čini oko 35 do 45 posto ukupnog troška, ali
važno je reći da rast plaća obično dolazi s odmakom od šest do dvanaest
mjeseci. Materijali reagiraju puno brže, često odmah, a ponekad i uz
dozu špekulacije proizvođača i distributera. Zato se udar na cijenu
kvadrata najprije vidi kroz materijale, a tek kasnije kroz rast troška
rada", objašnjava nam Saša Perko. Na pitanje može li ova kriza ubrzati prelazak na održive i lokalne
materijale, Perko odgovara realistično, navodeći da kriza može biti
okidač, ali ne i razlog za brzu tranziciju. U slučaju duže krize, cijene će rasti Prioritet
industrije u trenutku potresa je stabilizacija troškova, a održivi
materijali u pravilu u startu povećavaju cijenu projekta, pa se takvi
strateški zaokreti obično događaju tek nakon što se tržište smiri.
Konačna procjena rasta cijena kvadrata u novogradnji uvelike ovisi o
trajanju potencijalnog sukoba. "Ako bi situacija potrajala, mogli bismo
gledati scenarij sličan razdoblju nakon ruskog napada na Ukrajinu, kada
su cijene stambenih nekretnina u Hrvatskoj u nekoliko godina vrlo snažno
rasle — grubom procjenom, reda veličine oko 60% u četiri godine",
zaključuje Saša Perko.